Roditeljske Viber grupe - podrška ili poligon za nesporazume?
Ono što je nekada stajalo na oglasnoj tabli ili se prenosilo "od usta do usta" danas stiže u džep svakog roditelja uz zvuk notifikacije. Pošto su brze i efikasne, Viber grupe omogućavaju da informacija o domaćem zadatku, promeni rasporeda i sl. stigne do svih roditelja u nekoliko sekundi. Svoju najbolju stranu, ovakve grupe znaju da pokažu u trenucima kada je potrebna solidarnost. Međutim, isti taj prostor lako postaje mesto nesporazuma, javnih rasprava i suptilnog nadmetanja među roditeljima.
- Najgore je krajem godine, kada se potegne rasprava o novogodišnjim paketićima i pred 8. mart. Potrošimo i po pola meseca na polemiku oko toga šta će biti u paketiću. U principu, raspravlja se uvek pet istih, a poruke se ispaljuju "rafalno" - objašnjava Milica, koja je član roditeljske Viber grupe u vrtiću svoje ćerke - Taman prođe frka oko paketića, stiže Dan žena pa sve ispočetka. Toliko umeju da se udube u raspravu da sve izgubi smisao. Ukoliko se tih dana na grupi i nađe neka zaista važna informacija, većina nas je propusti u moru nevažnih poruka.

I ništa ovo ne čudi psihologe koji podsećaju da Viber grupe sadrže veliki broj članova, a tamo gde je mnogo ljudi ima i mnogo mišljenja. Upravo zbog toga važno je postaviti jasna pravila ili ograničenja prilikom kreiranja ovakvih grupa, te podvući članovima da ličnim stavovima, uverenjima i mišljenjima nije mesto u informativnim grupama.
- Najčešće ljudi samo kreiraju te grupe, ubace članove i to je to. Retko ko napiše pravila, a važno je istaći vreme u kom je komunikacija dozvoljena, potom napomenuti da grupa služi isključivo za slanje značajnih informacija, da nema potrebe odgovarati na obaveštenja... Danas postoje i mogućnosti da administrator uvede ograničenja, pa članovi mogu eventualno da lajkuju objavu i time potvrde da su pročitali, ali ne i da pišu - kaže školski psiholog, Dragana Ćupurdija - Pravila i graničenja su odlična stvar da se spreče svađe i prepucavanja. Nažalost, ima i ekstremnih primera gde se ljudi posvađaju toliko da prete jedni drugima, psuju.
Iako su tokom korone Viber grupe bile od neprocenjivog značaja budući da je to bio jedini vid komunikacije prosvetnih radnika sa roditeljima, sa povratkom dece u školske klupe prestala je neminovnost njihovog postojanja. Ipak, u većini škola i vrtića one još uvek postoje, ali postoje i roditelji koji smatraju da nema potrebe da pristupaju ovim grupama.
- Kada je moj sin pošao u vrtić ubacili su me u Viber grupu u kojoj nema vaspitača, samo roditelji. Ne razumem poentu prisustva u ovakvoj grupi pa sam odstupila. Čitam obaveštenja na oglasnoj tabli i tako se informišem, a kada se skuplja novac za nešto roditelji druge dece me obaveste kada me sretnu ispred vrtića - kaže mama Aleksandra - Moje iskustvo je takvo da u pola Viber grupa ni nisam. U onima koje smatram da su nebitne ni ne budem. I ako se ovako postavite, onda su one korisne. Na primer, ja sam član Viber grupe razreda moje ćerke gde učiteljica vrlo kratko, precizno i jasno šalje važne informacije i obaveštenja. Međutim, ono što ponekad jeste problem su roditelji koji često imaju nešto da pitaju, dodaju, prokomentarišu što je potpuno nepotrebno i na taj način preopterete grupu beznačajnim porukama. Osim ove, postoji i Viber grupa za boravak u kojoj nisam član jer učiteljica svakako obaveštava nas i o boravku pa mislim da nema potrebe da se pišu iste stvari na dve strane - nadovezuje se majka đaka prvaka.

U višim razredima osnovne škole insistiranje na ovakvom vidu komunikacije je suvišno budući da se važne informacije o detetu ne mogu navoditi na grupi, a obaveštenja o roditeljskim sastancima i prijemu deca sama treba da prenose roditeljima, smatra Ćupurdija.
- Na primer, ukoliko se dogodi neki problem ili povreda u školi, o tome se roditelji obaveštavaju putem poziva, a nikako preko Viber grupe. Takođe, ukoliko postoji neki problem u ponašanju određenog deteta, pa valjda se o tome neće raspravljati na Viberu. Čemu onda uopšte ta grupa? - dalje će Ćupurdija - Sa jedne strane roditelji su nezadovoljni, jer su ubačeni u po tri, četiri grupe po svakom detetu, a sa druge strane, verujem da su nezadovoljni i zaposleni u prosveti kojima poruke neretko stižu u ponoć, vikendom... Tako da nezadovoljni su i jedni i drugi i sigurna sam da bi svima laknulo kada tih grupa ne bi ni bilo ili makar kada bi opstale samo neke i to uz jasna pravila i ograničenja.